Proročanstva: Baba Vanga, Tarabići, Nostradamus...

Baba Vanga, Tarabići, Nostradamus, deda Miloje, samo su neka od imena proroka kojih se setimo kada se oko nas dešavaju ratovi, krize, bolesti, glad, revolucije... Nego, zaista, šta nas čeka?

Svetska ekonomska kriza ponovo ih je učinila popularnima, pa se po ko zna koji put doštampavaju izdanja knjiga u kojima su zabeležena njihova predviđanja, najčešće zavijena metaforom, dostupna raznoraznim tumačima da nam ih prevode onako kako situacija i vreme u kome živimo nalažu. Ko ih dopisuje to ne znamo, ali sigurno je da je interesovanje za pomenuta dela i dalje ogromno.

Nostradamusova popularnost naročito je porasla u vreme predsedničkih izbora u Americi. Tada nije bilo medija koji nije citirao deo njegove knjige „Proročanstva", štampane u milionima primeraka, u kojoj, između ostalog, Nostradamus piše o dolasku prvog „crnog pape" nakon kog dolazi kraj sveta.

Analitičari najpopularnijeg štiva ove vrste protumačili su to ovako: „Budući da je u Nostradamusovo vreme Vatikan bio najuticajnija država, mnogi govore kako se papinska država u današnje doba slobodno može nazvati Sjedinjenim Američkim Državama, dok se tadašnji papa po svojoj moći i uticaju slobodno može uporediti s predsednikom najjače države na svetu, odnosno SAD. Naime, kako kaže Nostradamus, nakon smrti „crnog pape", koja bi trebalo ubrzo da usledi, dolazi novi papa, a odmah posle njega svet će ući u ratove."

Tumačenja su otišla i korak dalje, pa su isti ti tumači izvesnog Mabusa, koga Nostradamus takođe pominje, poistovetili sa Barakom Obamom. Naime, Nostradamus pominje lidera Mabusa, trećeg antihrista nakon Hitlera i Napoleona, koji bi nakon ustoličenja na vlast trebalo brzo da umre. „Mabus će uskoro umreti, nakon čega će uslediti veliki pomor ljudi i životinja. Osveta će biti brza, kad dođe kometa, stotine ruku, žeđ i glad." Pre nego što je Obama ušao u trku za predsednika SAD, mnogi su verovali da je Mabus bio Sadam Husein, ali i Osama bin Laden. Međutim, kako su se prilike menjale, tako je i Mabus bio povezivan sa Obamom, i to po logici da Obama i Buš zajednički daju ime Mabus.

Uporedo sa Nostradmusom, ubrzo se u centru pažnje našla i bugarska proročica baba Vanga. Naime, trenutna situacija u svetu mnoge analitičare podseća na period pred početak Drugog svetskog rata. Poredeći aktuelnu globalnu finansijsku krizu i novi raspored moći među državama s vremenom od pre 70 godina, mnogi teoretičari smatraju da se čovečanstvo nalazi nadomak Trećeg svetskog rata. Upravo zato pojedini mediji u svetu podsećaju na proročanstvo poznate bugarske isceliteljke Vangelije Gušterove, poznatije kao baba Vanga. Ona je početak Trećeg svetskog rata, koji će se voditi nuklearnim i hemijskim oružjem, predvidela za 2010. godinu. Tome, prema njenom proročanstvu, prethode atentati na četiri predsednika i rat u Indoneziji.

Baba Vanga je rođena 1911. godine u Strumici u Bugarskoj.
Oslepela je u 12. godini, a u Domu za slepe u Zemunu provela je tri godine. Posle udaje nastanila se u bugarskom gradu Petriču. Proročica Vanga je bila nepismena, pa su njena predviđanja zapisivali njeni saradnici i rođaci. Tvrdila je da njene paranormalne sposobnosti imaju veze s nevidljivim bićima koja joj šalju informacije o prostoru i vremenu. Predvidela je brojne događaje, poput bombardovanja Beograda 6. aprila 1941, teroristički napad na Ameriku 11. septembra 2001, cunami u Aziji, smrt princeze Dajane...

Iako nerado, govorila je i o dalekoj budućnosti. Prema njenim rečima, čovek će za 200 godina uspostaviti vezu s vanzemaljcima, uz podatak da mnogi od njih već godinama žive na Zemlji. Gosti iz svemira dolaze s planete koja se zove Vamfim. Predvidela je čak i tačan datum svoje smrti, a za svoju naslednicu je proglasila desetogodišnju slepu devojčicu iz Francuske. Kada je 1980. godine Vanga izrekla: „Krajem veka, 1999. ili 2000. godine, Kursk će prekriti voda i ceo svet će plakati nad tim", svi su njeno proročanstvo smatrali ludim, jer su mislili da se odnosi na grad, ali kada je u avgustu 2000. godine podmornica „Kursk" potonula, Vangine reči su i te kako imale smisla.

Godine 1989. slepa proročica je izjavila: „Strava, strava, američki blizanci će pasti nakon što ih napadnu čelične ptice. Vukovi će zavijati u grmlju, nevina krv će biti prolivena". I zaista, kao što je Vanga i predvidela, 11. septembra 2001. godine, tornjevi Svetskog trgovinskog centra su u terorističkom napadu sravnjeni sa zemljom. Američki predsednik je u vreme napada bio Džordž Buš, što objašnjava reč grmlje (eng. Bush) u proročanstvu.

Vanga je za života predvidela i perestrojku u SSSR-u. Postoji i priča o tome kako ju je u vreme Drugog svetskog rata posetio Hitler, koji je navodno iz njene kuće izašao vidno uznemiren, pa se nagađa da je Vanga prorekla firerov neslavni kraj. Kada je reč o Srbiji, osim bombardovanja Beograda iz 1941. godine, baba Vanga je predvidela njenu tragičnu sudbinu krajem 20. veka, i to kao kaznu usled srpskog bogohuljenja!

- Jugoslavija će se rasparčati, jer su Srbi psovali Boga - govorila je Vanga.

Vidovita Bugarka je devedesetih godina predvidela i dugoročniju budućnost na ovim prostorima:
- Sada je na Balkanu nemirno, no doći će dan kada će sve balkanske prestonice pružiti ruku pomoći i prijateljstva. Vođe Sofije, Beograda, Bukurešta, Atine i Ankare sastaće se vođeni željom za mirom i razumevanjem.

Umrla je 1996. godine i sahranjena u crkvi sv. Petke, a koliki je bio značaj ove proročice najbolje se vidi u podatku da je njenoj sahrani prisustvovao i predsednik Bugarske.

Njena predviđanja bila su i te kako interesantna naučnicima širom sveta, koji su nakon njene smrti tražili od porodice da im dozvoli da proučavaju njen mozak. Međutim, njena sestra Ljupka odbila je da se kasapi telo pokojne proročice.

Nedavno su ruski novinari utvrdili da je baba Vanga prorekla i sukob u Gruziji, ali i da će Rusija postati gospodar planete. Ipak, ako je suditi prema Vanginim proročanstvima, koje su sakupili njeni poštovaoci širom sveta, evropskom kontinentu se ne piše dobro. Slavna Bugarka katastrofalni svetski rat predviđa za nekih godinu i po dana, a od tada počinje sumorna i gotovo nezamisliva budućnost ljudi, a naročito stanovnika Starog kontinenta. Ostaje samo da vidimo da li će Vanga biti u pravu ili su nešto manje katastrofalne prognoze teoretičara zavere ipak realnije.

Činjenica je da su Srbi oduvek najveće poštovanje gajili prema kremanskom proročanstvu Tarabića. Stvaranje ovog mita je započelo 1902. godine, kad je Pera Todorović u „Malim novinama" objavio svedočenje nekadašnjeg ministra inostranih dela Čede Mijatovića, a koje se odnosi na 1888. kad je kralj Milan Obrenović hteo da se razvede od kraljice Natalije. Kako su kraljevi oduvek imali sva prava, osim na privatni život, savetnici mu svakako nisu dopuštali da to učini jer to „nije u interesu Srbije i srpskog naroda". Tada se kralj poslužio trikom i rekao: „Tako su proroci iz Kremna prorekli, a kad se nešto prorekne, to je sudbina, a od sudbine se ne može pobeći. Ja moram da se razvedem!" A kada kralj nekome veruje, što ne bi i narod, pa i onaj koji za kralja zna samo iz udžbenika istorije.

Za Mitra i Miloša Tarabića legenda kaže da su imali dar od boga i da se zato ostvaruje ono što su prorekli. Dva nepismena seljaka iz Kremna, pod planinom Tarom, predvidela su sve značajnije događaje prošlog veka. Priča kaže da bi na pitanje prote Zaharija zašto toliko vremena provodi sam u šumi, Miloš odgovorio:

- Vidiš, moj kume Zarija, ja ti tamo u gori gledam... Gledam, sve vidim i čujem... Tako doznajem što će biti sa svima nama, ovijem narodom i ostalim svijetom... Kako ja to sve gledam i čujem, ne umijem ti ovijem jezikom objasniti... Ne znam koju riječ da nađem.

Na pitanje svog kuma Zaharija otkud on sve to zna, Mitar bi mu odgovorao: „Tako mi je kazato". A kazalo mu se da „pošlje prvog rata nestaće Austrije, te će Srbija biti velika ko carevina".

- Mi ćemo se združit s našom braćom. Nekoliko ljeta naš narod će živjeti u slozi, ljubavi i izobilju. No, to neće dugo potrajati. Ući će u narod nekakva omraza, te će sudovi biti puni parničara. Tužit će otac sina, brat brata, kum kuma. Onaj što bude na prestolju naše carevine, poginuće od dušmanske ruke. Za sobom će ostaviti udovicu i svoju nejačad. Na prestolje će doći njegov srodnik.... Na njegovo prestolje doći će dijete našeg poginulog cara i vladat će samo nekoliko dana... Svu našu carevinu zaposjednuće tuđinska, dušmanska vojska, a cijela Jevropa biće pod vlašću krivog nekrsta.

Rusija jošte neće ratovati, ali čim dušmanska vojska krene na nju, ondakar će ona stupiti u boj. Ondaj će na njenome prijestolju vladati crveni car.... Rusija će se sjediniti sa carevima preko mora, te će š njima zajedno spaliti taj krivi nekrst i osloboditi svo roblje Jevrope. Ondakar će biti mir, a čitavim svijetom iznići će nove države, crne, bijele, crvene i žute. Izabrat će jedan izborni sud, te neće dati ljudima da ratuju jedni protiv drugih. Taj izborni sud će biti nad svijem carevima. Pošlje drugog velikačkog rata ljudi takom silom neće ratovati za dugo vremena... Biće ratova ali nekako malijeh; jopet će ginuti hiljade i hiljade ljudi, ali u tijem malijem ratovima, ali velikačkog neće biti.

Biće nekoliko ratova blizu carstva judejskoga, pa će, malo po malo, i tamo nastupiti mir... Sve te ratove i bune činiće velikačka carstva od svoje čiste zlobe i pakosti, a oni što budnu ratovali ubijaće jedni druge zbog svoje manite pameti. Tarabići su navodno predvideli i pronalazak televizije, dolazak telefona i telegrafa u Srbiju, smene na prestolu Srbije, propast Karađorđevića, njihov povratak u zemlju, dolazak Josipa Broza na vlast (dolazak na čelo zemlje crvenog cara sa zvijezdom na čelu)...

O kremanskom proročanstvu je, između ostalih, pisao i Voja Antonić, u knjizi „Kremansko proročanstvo: studija jedne obmane". Utvrdio je da postoji 12 izdanja knjige „Kremansko proročanstvo", koje su sve različite i menjane tokom vremena. Tokom svog istraživanja posetio je Kremna, gde su mu ponuđeni „originalni rukopisi" Mitra Tarabića, koji je bio - nepismen! Takozvana proročanstva porodice Tarabić zabeležio je prota Zaharije Zaharić i preneo ih Radovanu Kazimiroviću, a on ih je objavio u knjizi „Tajanstvene pojave u srpskom narodu i kremansko proročanstvo". Predanja kažu da Kazimirovićevo „Kremansko proročanstvo" ipak nije sasvim originalno, već da je prota Zaharije originalni rukopis dao svom prijatelju, proti Gavrilu Popoviću, koji ga je zatvorenog u jednu flašu, zazidao u temelje svoje kuće iz turskog doba u Užicu.
M.M.

Ovako su govorili Tarabići:

Narod će izglupiti i glupiti sve više i više, rađaće se ljudi, a da ne znaju ko im je djed i pradjed

„... Kod naske će biti ko u čitavom svijetu. Ljudi će omrznuti vazduh i ovaj božji dah i svu božju ljepotu, pa će bježati u smrad. Niko ih neće tamo goniti, nego će oni to sami, od svoje volje, činjeti. Ovdje u ovijem našijem Kremnima mloge će njive zalivađene biti, a mloga ognjišta ugašena, pa će oni što su otišli jopet vamo dolaziti da se liječe, da se nadišu vazduha i da ozdrave.

U Srbiji nećeš moći da razlikuješ koje je muško, a koje je žensko čeljade. Svi će iste aljine nositi! Ta nesreća će nam doći sa drugijeh strana, ali će se kod nas najviše zadržati. Vidjeće se mladoženja i mlada, a niko neće znati ko je od njih dvoje nevesnik, a ko nevjesta.
Narod će izglupiti i glupiti sve više i više.

Rađaće se ljudi, a da ne znaju ko im je djed i pradjed. Ljudi će mišljeti da sve znaju, a ništa znati neće... Srbi će se odvajati jedni od drugijeh, pa će sve govoriti: „Ja nijesam Srbin, ja nijesam Srbin. Nečastivi će ući u ovaj narod i u postelju legati sa srpskijem sestrama, majkama i ženama. Praviće im taku djecu da među Srbima, od kako je vijeka i svijeta goreg roda biti neće. Rađaće se sve sami sinji kukavac, a da niko neće u snazi biti da rodi pravoga junaka. Na našijem granicama i preko njih pojaviće se novi narod. Rašće ti ljudi iz zemlje, ko trava na livadi poslije velikog dažda, a biće vredni i pošteni, te će na našu mrziju odgovoriti svojom pameću. Oni će paziti jedni na druge ko da su svi braća rođena.

Mi, jopet, od svoje manite pameti mišljećemo da sve znamo i umijemo, te ćemo onaj narod krstiti nekom novom vjerom koja se budne u nas pojavila, ali svo to krštenje naše zalud će biti, jerbo će svi ljudi tog novog naroda vjerovati samo u sebe i ni u koga više. Velikački belaj će nastati oko toga, jerbo će taj narod junačan biti. Naske kao da jedno vrijeme u ovijem našijem predjelima, neće ni biti ni postojati.

Otići ćemo neđe na sjevernu stranu, te ćemo pošlje vidjeti kaku smo glupost učinjeli i jopet ćemo se vamo vratiti. Kada se vamo budemo vratili, jopet ćemo u svoju pamet doći, te ćemo nečastivog oćerati da ga više nikad u ime božje ne vidimo....

Kad miris iziđe iz poljskog cvijeća, kad milost iziđeiz čovjeka, kad rijeke izgube svoje zdravlje... Onda će nastupiti najveći opšti rat...

Kad izbije ovaj ljuti rat, teško onijem vojskama koje budnu uzlećale u nebo, a blago onijem vojnicima koji budnu vojevali po zemlji i po vodi.

Mi u tom ratu nećemo vojevati, ali će se drugi biti preko našijeh glava. U vazduhu iznad Požege s neba će užareni ljudi padati na zemlju.

Samo jedna zemlja na kraju svijeta, opasana velikijem morima, velikačka ko ova naša Jevropa, biće mirna i spokojna brez nedaća i nesreće... Na nju ni preko nje nijedno tane neće puknuti.

Oni koji budnu pobjegli i sklonili se u tri krstata gore, tamo će naći svoj spas te će poslije živjeti u ilju i izobilju, sreći i ljubavi, jerbo rata više nikad biti neće...

Pošlje ovog rata na prijestolje svijeta doći će jedan plemenit i dobrodušan riđi čovjek. Blago onima koji to dožive, jerbo će taj riđokosi svijem ljudima donijeti sreću, on će biti duga vijeka i vladaće sve do svoje smrti od Boga date.

Čovek će više vjerovati svom sokoćalu, nego svome prvom komšiji..."

Izvor: batinac.com